Stanovanje, kao osnovna gradska namjena, predviđa se u zonama stambene (S) i mješovite namjene (M, M0, M1, M2), dok je u nekim zonama drugih namjena stanovanje zastupljeno iznimno kao prateći sadržaj.
Stambene građevine planiraju se kao visoke, niske i individualne.
Visoka stambena građevina: najmanje visine četiri nadzemne etaže (najmanje suteren ili prizemlje, te tri kata); pojedinačna nova građevina mora biti usklađena s karakterističnom kvalitetnom tipologijom i mjerilom okolne gradnje.
Niska stambena građevina: visine najviše četiri nadzemne etaže, pri čemu se četvrta etaža oblikuje kao potkrovlje ili uvučeni kat.
Individualna stambena građevina: visine do najviše tri nadzemne etaže, pri čemu se treća etaža oblikuje kao potkrovlje ili uvučeni kat.
Priuštivo stanovanje gradi se sukladno uvjetima gradnje stambenih građevina i u skladu s nacionalnim propisima, planovima i drugim aktima nacionalne i lokalne razine.
Kod gradnje novih stambenih i stambeno-poslovnih građevina osigurati minimalne sanitarne standarde: da svaki stan ima za ljetnog solsticija direktno sunčevo osvjetljenje od minimalno 2 sata na dan; gradnja stanova u podrumu nije moguća.
Do donošenja nacionalnih smjernica za standarde stanogradnje prilikom gradnje stambenih ili stambeno-poslovnih građevina kao minimalni standard za projektiranje stambenih jedinica koristiti prostorne standarde koji su određeni u Pravilniku minimalnih tehničkih uvjeta za projektiranje i gradnju stanova iz Programa društveno poticane stanogradnje.
Prethodni stavak odnosi se i na projektiranje apartmana u stambeno-poslovnim zgradama.
Stanovi ili apartmani koji se nalaze u zgradama s više od tri samostalne uporabne jedinice ne mogu se projektirati za više od 10 ležajeva i s više od 5 kupaonica.
Apartmani mogu zauzimati do 20% ukupnog GBP-a stambeno-poslovne zgrade, uz nemogućnost preoblikovanja jedne izvorne stambene jedinice na manje jedinice/apartmane.
Građevine se mogu graditi samo uz rješenje priključka na prometnu površinu prema članku 38. ove odluke, priključaka na mrežu za opskrbu električnom energijom i vodom, te za odvodnju otpadnih voda.
Iznimno, individualne stambene građevine do 400 m² GBP s najviše tri stana mogu se graditi s rješenjem opskrbe vodom prema mjesnim prilikama te odvodnjom voda u nepropusnu sabirnu jamu, ostalo prema prethodnom stavku.
5. Uvjeti i način gradnje stambenih građevina
Članci 32. – 35.
5. Uvjeti i način gradnje stambenih građevina čl. 32. – 35.
5.1. Uvjeti gradnje stambenih građevina
5.2. Način gradnje stambenih građevina
Ovisno o lokalnim uvjetima, morfologiji i stupnju konsolidacije prostora definirani su uvjeti i način gradnje stambenih građevina.
Stambene građevine mogu se graditi kao:
građevine u nizu.
Način gradnje nove građevine određuje se prema veličini i obliku građevne čestice, odnosno prema zatečenoj urbanoj matrici i tipologiji gradnje i urbanim pravilima ove odluke.
Nove ugrađene stambene i stambeno-poslovne građevine u konsolidiranim i niskokonsolidiranim područjima moraju imati prometni pristup s javne prometne površine koja je najmanje širine 9 m, odnosno 12 m za visoke građevine.
Gradnja novih građevina u nizu moguća je na način da je najveća duljina uličnog pročelja niza 50 m. Planiranje novih građevina u nizu s duljinom uličnog pročelja većom od 50 m moguće je jedino urbanističkim planom uređenja.
Ako građevina ima otvore prema susjednoj građevnoj čestici, od te čestice mora biti udaljena najmanje 3,0 m, ako urbanim pravilima ove odluke nije drugačije određeno.
Kada urbana pravila ove odluke dopuštaju, građevina može biti udaljena manje od 3,0 m, ali ne manje od 1,0 m od međe susjedne građevne čestice (ne odnosi se na među prema javnoj površini). U tom se slučaju na građevini ne smiju graditi otvori prema susjednoj građevnoj čestici.
Otvorima se ne smatraju dijelovi vanjskog zida od staklene opeke i/ili drugih neprozirnih materijala, otvori na pročelju s neprozirnim staklom i/ili drugim neprozirnim materijalom veličine do 60 x 60 cm i ventilacijski otvori maksimalnog promjera 15 cm kroz koje nije moguć vizualni kontakt.
Ako je na postojećoj građevini uz među izveden svjetlarnik, prigodom gradnje nove građevine na susjednoj građevnoj čestici treba predvidjeti svjetlarnik na istom mjestu i, najmanje, istih dimenzija.
Terase, otvorena stubišta, balkoni, lođe, istaci i sl. ne mogu se graditi na udaljenosti manjoj od 3,0 m od susjedne građevne čestice. Navedeno ograničenje ne odnosi se na gradnju uz među na koju se građevina prislanja uz uvjet da se izvede pregradni zid prema susjednoj čestici.
Uređenje prostora i način gradnje stambenih i drugih građevina određeni su urbanim pravilima ove odluke.
Odredbe iz stavaka 6., 7., 8. i 10. ovog članka odnose se na gradnju niskih i individualnih građevina svih namjena.
Građevine nije moguće smjestiti na dijelu građevne čestice rezerviranom za proširenje postojeće ulice.
5.3. Način gradnje pomoćnih građevina
Na građevnim česticama niskih i individualnih građevina mogu se, osim građevine za stanovanje ili stambeno-poslovne građevine, graditi pomoćne građevine s prostorima za rad, garaže i mehanizirani parkirni sustavi, ljetne kuhinje, spremišta ogrjeva i druge pomoćne prostorije te bazeni i nadstrešnice.
Pomoćna građevina može biti slobodnostojeća, poluugrađena i ugrađena, visine najviše dvije nadzemne etaže, pri čemu je druga etaža potkrovlje bez nadozida (visina prve nadzemne etaže do 3,0 m, osim ako urbanim pravilima nije drugačije određeno, a ukupna visina do sljemena je najviše 5,0 m), uz mogućnost gradnje jedne podzemne etaže. Građevni pravac pomoćne građevine je, u pravilu, iza građevnog pravca glavne građevine. Ako nije određeno urbanim pravilom, za najmanju udaljenost od međe pomoćne građevine vrijedi isto pravilo kao i za stambenu građevinu.
Iznimno, na strmom terenu, garaža se može graditi uz rubnu liniju rezervacije proširenja ulice, odnosno uz regulacijsku liniju ako za ulicu nije planirano ili nije potrebno osigurati proširenje.
Ako pomoćna građevina ima otvore prema susjednoj građevnoj čestici za njih vrijede ista pravila kao i za stambene građevine.
Nadstrešnice ili pergole su namijenjene za natkrivanje parkirališta, terasa, stubišta, ulaznih prostora, otvorenih površina građevne čestice i sl., najveće ukupne površine 25 m² na građevnoj čestici, a na njihov smještaj primjenjuju se pravila za pomoćne građevine.
Nadstrešnice, pergole i pomoćne građevine ne mogu se smjestiti na dijelu građevne čestice rezerviranom za proširenje postojeće ulice.
5.4. Uređenje građevne čestice
Građevna čestica namijenjena pretežito stanovanju uređivat će se na tradicionalan način uređenja okućnice, poštujući funkcionalne i oblikovne karakteristike krajobraza, uz upotrebu autohtonoga biljnog materijala.
Pri gradnji visokih stambenih zgrada građevna se čestica ne može ograđivati. Konačno uređeni teren oko građevine mora biti u najvećoj mogućoj mjeri visinski ujednačen s okolnim terenom, posebno s razinom prometnice, uz izbjegavanje nepotrebnih visinskih barijera i razlika, skošenja terena i sl.
Građevna čestica za gradnju niskih i individualnih građevina oblikuje se prema urbanim pravilima ove odluke.
Terase i potporni zidovi grade se u skladu s reljefom i oblikovnim obilježjima naselja. Gradnja mora biti takva da se u najvećoj mogućoj mjeri sačuva postojeći reljef terena uz minimalno potrebne intervencije. Konačno uređeni teren uz pročelje gdje se određuje visina zgrade može biti viša maksimalno 1,5 m u odnosu na prosječnu visinsku kotu terena prije gradnje. Najveća visina potpornog zida je 1,5 m. Ako je potrebno savladavanje veće visine potporne zidove je potrebno izvesti kaskadno. Izuzetak je gradnja na strmim terenima nagiba većeg od 30° i gradnja u zonama na kojima je potrebno sanirati klizišta te gradnja potpornih zidova uz ulaznu rampu u podzemnu garažu.
Predvrtovi iz urbanih pravila ove odluke planiraju se kao ozelenjeni prirodni teren između regulacijskog i građevinskog pravca. Dubina predvrta određena je prevladavajućim građevinskim pravcem (određen prema lokalnim uvjetima), a ako ga na takav način nije moguće odrediti u pravilu iznosi 5 m od regulacijskog pravca, iznimno drukčije na kosim terenima. Po širini čestice u zoni predvrta moguće je urediti jedan kolni prilaz širine najviše 5,5 m i jedan pješački pristup širine najviše 1,6 m, ostatak predvrta (po širini čestice) mora biti prirodni teren. Građevna čestica s predvrtom u pravilu ima ogradu prema prometnoj površini (ili prostoru rezerviranom za proširenje postojeće ulice); nije dozvoljeno uklanjanje ograda ako su one prevladavajuće u uličnom potezu, iznimke su moguće prema lokalnim uvjetima.
Na građevnoj se čestici mogu graditi: bazen, sunčalište, sportski tereni i sl. Potpuno ukopani bazeni te sunčališta i sportski tereni se ne uračunavaju u izgrađenost građevne čestice.
Ulične ograde se izrađuju u kombinaciji čvrstog materijala i živice, visine do 1,5 m. Na području sjeverno od Ilice/Vlaške/Maksimirske/Kolakove u slučaju da je prometni koridor uži od 5,5 m nije dozvoljeno ograđivanje čestice na regulacijskoj liniji. Ako se ograda podiže prema ulici potrebno ju je odmaknuti 2,75m od osi prometnice ili (preporučljivo) predvrt urediti bez ograđivanja.
Ograde između građevnih čestica su visine do 2,0 m, a izgrađuju se u kombinaciji čvrstog materijala i živice u svrhu osiguranja nužnog prozračivanja okućnice. Pune ograde od čvrstog materijala (zidane i sl.) mogu se izgrađivati i rekonstruirati samo ukoliko je takav način ograđivanja na određenom području u skladu s lokalnim uvjetima. U zaštićenim područjima uvjete i način ograđivanja određuje nadležno tijelo zaštite.
Ograde, predvrtovi, terase, potporni zidovi, stube, kolne i pješačke rampe za pristup građevinama, bazeni, teniska igrališta, potrebna parkirališna mjesta i prirodni teren određen urbanim pravilima ove odluke, kao i ostali elementi uređenja građevne čestice, ne mogu se smjestiti na dijelu građevne čestice rezerviranom za proširenje postojeće ulice i/ili u koridoru posebnog režima potoka.
Na dijelu građevne čestice rezerviranom za proširenje postojeće ulice moguće je urediti travnjak, bez sadnje visoke vegetacije, te minimalni potrebni pristup građevini.
Okućnice moraju biti uređene na način da se planira da najmanje 30% površine prirodnog terena bude pokriveno krošnjama kada stabla dosegnu vegetacijsku zrelost, a što se obavezno prikazuje u grafičkim prikazima u projektu za izdavanje akta za građenje kojima se daje rješenje uređenja građevne čestice. Na okućnicama unutar visokokonsolidiranog i konsolidiranog područja obavezno je zadržavanje visokog zelenila te nije dozvoljeno uklanjanje istog.