Za kretanje pješaka mogu se graditi i uređivati, osim pločnika, trgova i ulica, pješački putovi, pothodnici, nathodnici, stube i prečaci (pješački putovi, stube, staze, šetnice), te prolazi i šetališta. Osim pješačke zone u gradskom središtu uređivat će se i pješačke zone u drugim gradskim dijelovima.

Pješačke zone moguće je uređivati i u koridorima glavnih gradskih ulica i gradskih ulica, uz mišljenje Zavoda i suglasnost javnopravnog tijela nadležnog za promet.

Površine za kretanje pješaka moraju biti kontinuirane i dovoljne širine, u pravilu, ne uže od 1,5 m.

Na novim kategoriziranim prometnicama površine za kretanje pješaka ne mogu biti uže od 2,25 m.

Pri izradi urbanističkih planova uređenja za nova stambena naselja i zone veće od 1 ha, širina pješačkog hodnika kod visokogradnje ne može biti manja od 3,0 m, a širina biciklističko-pješačke staze ne može biti manja od 4,5 m.

Na raskrižjima i drugim mjestima gdje je predviđen prijelaz preko kolnika za pješake, bicikliste i osobe s teškoćama u kretanju, moraju se ugraditi spušteni rubnjaci.

Elementi koji ometaju kretanje pješaka (elementi infrastrukture, urbane opreme, drugi sustavi i zapreke u prostoru) mogu se postavljati na pješačkim površinama samo na način da preostala širina prolaza za pješake ne bude manja od 1,2 m.